Sem, kar sem!
NIHČE me ne more spremeniti.
Grem in vem, da bom hodila vedno naprej.
Obložena s prtljago poguma in težav,
ki mi stojijo ob poti.
NE BOM se ustavila,
kajti moj kočijaž je pogum
in moja vodnica priložnost.
Svoj dan vedno zaključim
s hvaležnostjo do sebe in drugih,
ki so mi naklonili nasmeh,
dobro voljo in pogovor
9 komentarjev:
Ma samo napred, ne mogu ti ništa te dosadne muhe, koje sliječu na tvoj ruksak ;)
Hvala, pa ne dozvolim jim:))
Nikad stati, uvijek ići dalje s dignutom glavom
i nadom za lijepu budućnost...Lp
budi takva kakva jesi...lp
Najbolji su ljudi koji nam donose osmijeh!
Volim čitati tvoj kutak
Ugodan ti dan želim
Lijepo, pozdrav
Da, takvi smo kakvi smo, teško je mijenjati se, osobito ako netko drugi želi da se mijenjamo, a ne mi sami.
Sve svoje nosimo sa sobom, pa tako i lijepe trenutke, a i breme, zato se valjda teško mijenjamo, a kad to i radimo, radimo samo radi sebe kako mislimo da je bolje za nas
Objavite komentar